Paradoks Aluminija – država duguje sama sebi?

Objave

Posljednjih nekoliko dana glavni negativac u očima Hrvata je definitivno Željko Komšić. Svakako da je zaslužio gore navedenu titulu, jer uzurpira mjesto hrvatskog člana Predsjedništva BiH, no je li nam je Komšić jedini problem? Ovih dana se dosta priča i o mostarskom Aluminiju, nekadašnjem proizvodnom gigantu koji je danas pred kolapsom. Aluminij je odavno u problemima, ali se to nije spominjalo. Izmjenjivale su se uprave svakakvim stranačkim kadrovima i svi su obećavali rješenja, ali sve je ostalo upravo na tome, na obećanjima.

Aluminij Mostar je poduzeće od kojeg direktno ili indirektno ovisi više desetaka tisuća ljudi. Zašto se tek sada priča o problemima Aluminija i zašto su se nagomilali toliki dugovi?
Čekalo se iz tog razloga što je donedavno trajala predizborna kampanja i kako bi izgledalo da se usred jedne takve kampanje, pune dobrih djela i još boljih obećanja, ubaci nezadovoljstvo preko 900 ljudi? Ne bi baš dobro izgledalo, zar ne? Za ovakvo stanje u Aluminiju su krive vladajuće strukture kojima je ta tvrtka služila kao bankomat iz kojeg je svatko uzimao onoliko koliko je htio. Zapošljavalo se po stranačkoj liniji i mijenjali poslovi za glasove. Direktori su sebi isplaćivali nagrade, trošili novce tvrtke na nakit i imali enormne plaće dok su se dugovi gomilali. Tako je Ivo Bradvica za travanj 2013. godine imao plaću mizernih 20,036 KM. Mijo Brajković je na konto “nemjerljivih doprinosa”, odlukom nadzornog odbora, primio 200,000 eura nagrade. Brajković je također naplatio preko 1,000,000 kuna otpremnine kao i razne druge naknade za poslovno savjetovanje s vrtoglavim iznosima. Također su direktori kupovali i Swarovski kristale, Armani parfeme, skupocjene ručne satove i razne druge stvari koje su bile neophodne za poslovanje mostarskog Aluminija.  Sve je ovo dovelo do ogromnih dugovanja zbog koji će na kraju ispaštati radnici, kao i uvijek kada je u pitanju politika vladajućih.

Za one koji ne znaju Vlada FBiH je većinski dioničar Aluminija d.d. sa čak 44%, dok je tvrtka kojoj Aluminij duguje Elektroprivreda BiH u državnom vlasništvu, te tu dolazi do paradoksa da država sama sebi duguje novce i najbolje rješenje je ostaviti sve te ljude bez posla i ugasiti Aluminij?

Za Aluminij postoji rješenje u vidu regulacije cijene struje, generalnim smanjenjem poreznih nameta kako bi se umjesto u hranjenje uhljeba u administrativnom aparatu potaklo ulaganje u proizvodnju. Ono najvažnije, Aluminij d.d. treba stručnu, a ne stranačku upravu, te treba očistiti radnu snagu od onih koji ne rade, a primaju plaću. Samo je pitanje vremena kada će u sličnu poziciju doći Elektroprivreda HZHB i Eronet zbog gomilanja nesposobnih, ali podobnih radnika sa stranačkim iskaznicama. Izbori su prošli, sve je isto samo njega nema.

2 thoughts on “Paradoks Aluminija – država duguje sama sebi?

  1. Naravno da umijemo, upravo je ponuđeno u tekstu. Rješenje postoji i jako je jednostavno, ali nije izvedivo dok god političke elite postavljaju poslušnike na mjesta na kojima bi trebali sjediti stručni i sposobni ljudi!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *