Tako Skromna A Tako Vrijedna: Iva Kovačević

Objave Razgovori

Ovoga petka predstavljamo Vam još jednu mladu članicu Hrvatskih zvona. Radi se o Ivi Kovačević iz Tomislavgrada, koja je po struci diplomirani agronom.

1. Kako to uvijek biva na početku naših intervjua, a s obzirom da nam je cilj čitatelje upoznati s članovima Hrvatskih zvona, predstavite nam se. Što Vas određuje?

Magistrica sam agrobiznisa i ruralnog razvitka od 2014. kada sam sa „suma cum laude“ diplomirala na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Danas živim i radim u Tomislavgradu, gdje sam i odrasla. Majka sam dva sina. Muž Ante i ja smo 2013. osnovali OPG Kovačević i uz podršku uže obitelji, među prvima na području Tomislavgrada, podigli nasad aronije. Kao obitelj nastojimo se u slobodno vrijeme angažirati oko puno toga kako bismo kvalitetno živjeli sada i ovdje.

2. Zašto ste odlučili pristupiti Hrvatskim zvonima?

Hrvatska zvona – sami naziv udruge ima svoju težinu i značenje, koje poziva na akciju i djelovanje, kako pojedinca tako i zajednice. S cijelom pričom sam bila upoznata već na samom početku zahvaljujući Kreši Tabaku te smo se muž i ja pridružili Udruzi i stavili na raspolaganje budući da jasno obuhvaća sve one vrijednosti koje mi smatramo važnima za kvalitetan život. Razvijanje vizije, rađanje ideja i pozitivno okruženje nakon svakog našeg druženja nas uvijek iznova inspiriraju da nađemo razlog za o(p)stanak u Tomislavgradu sa svojom obitelji. Mogu reći da se u ovoj udruzi ne osjećaš kao pojedinac, nego kao član zajednice u kojoj dišemo zajedno i koračamo u istom smjeru.

3. Uz stalan posao, dakle radite u struci, zanimljivo je spomenuti da imate vlastiti nasad aronije i da se bavite eko proizvodnjom sokova, sirupa… Kako ste se odlučili na to?

Da, tako je, osim što sam od 2016. zaposlena u struci, imamo i svoj nasad aronije u Letki, u kojem provodimo većinu slobodnog vremena. Kao osoba koja je živjela na selu, a zatim studirala agronomiju, vjerujem da je sadnja aronije bila uzročno-posljedična veza načina života.
Život na selu vam dok ste dijete i dok odrastate, a da niste toga ni svjesni, pokloni osnovne životne vrijednosti: skromnost, strpljivost, poniznost… Naučite strpljivo čekati plod svog rada, živjeti od njega, cijeneći cijelu životnu zajednicu oko sebe. Mi ovakav način života nosimo sa sobom svakodnevno, što god da radimo te vjerujem da se to i osjeti u našem glavnom proizvodu – matičnom soku od aronije, koji ima svoju osobnost – našu ljubav i predanost u njegovom nastajanju.

4. Kako izgleda jedan Vaš (radni) dan?

Za jednu mladu osobu, imam 28 godina, već sada imam dosta obveza: obitelj i posao, a tu su i one koje smo si nametnuli svojim OPG-om. Ukratko, smatram se organiziranom osobom kojoj su prioriteti jasno postavljeni, a bezuvjetnu podršku pronalazim kod svojih najbližih. Ne dopuštam da upadnem u vrtlog današnjeg modernog svijeta koji mi oduzima vrijeme rezervirano za najbliže, u takvim trenucima zaustavim sve i idem raditi ono što osjećam da je ispravno. Dakle, moj je dan ispunjen sa sitnicama koje život čine sretnim – imam sreću da svako jutro izljubim svoje najdraže, odem na posao za koji sam se školovala, a zatim odmorim/umorim u voćnjaku koji mi čini zadovoljstvo. Bogu hvala na svakom ovakvom danu i milosti koju nam daje.

5. S jedne strane stječe se dojam da se ljudi vraćaju poljoprivredi, da nam je sve važnije jesti zdravu, organski uzgojenu hranu, no opet, s druge strane na ovim našim prostorima vidimo puno neobrađenih polja. Kakav je Vaš dojam?

Da, važno nam je jesti zdravu hranu, zbog činjenice da su hrana i način života jedni od glavnih uzroka današnjih bolesti, zbog čega ljudi tu kod nas nastoje uzgojiti barem dio za vlastite potrebe u svome vrtu.
No, poljoprivreda kao izvor osnovnog prihoda je nesigurna djelatnost, u još manje sigurnoj državi (pri čemu mislim na BiH) gdje često država i institucije nisu na strani maloga čovjeka, osobito poljoprivrednika. Potrebno je tradicionalnu poljoprivredu koja je uglavnom zastupljena na našim selima podignuti na puno višu razinu kako bi se od nje moglo živjeti. Također je potrebno puno znanja, volje, nove tehnologije i naravno, novca, bez kojeg to sve nije izvedivo. Jasno je da poljoprivreda nije popularna djelatnost, osobito kod mladih, zbog visokog rizika i sporog povrata uloženih sredstava. No, nitko ne može osporiti da je to jedna od rijetkih djelatnosti koja se radi sa srcem i s kojom se čovjek najviše sljubi i sjedini.

6. U više navrata smo kroz ove intervjue spominjali na čemu je sve potrebno raditi kako bi se u Tomislavgradu, pa i u cijeloj županiji, živjelo bolje. Što bi po Vama trebalo mijenjati?

Reći ću tek toliko da manjak, gotovo nepostojanje društvene odgovornosti, smatram jednom od najvećih anomalija ovoga društva koja dovodi do niza neželjenih situacija u kojima smo se našli i kojima svjedočimo svaki dan.
Ljudska pohlepa i sebičnost su nas doveli do toga da se u želji za vlastitim dobrom ne preže ni pred čim. Potrebno je započeti dugotrajan proces promjene cijelog sustava kojega će voditi ljudi neopterećeni dugovima iz prošlosti. Vratimo se unatrag kada je briga za bližnjega svoga bila jednako važna kao i briga za samoga sebe te krenimo čistih ruku i poštenim radom, s pogledom prema nebu, koračati unaprijed.

7. Mislite li da će upravo Hrvatska zvona početi stvarati uvjete za promjenu sustava negativnih društvenih pojava poput kriminala, korupcije, nepotizma i svega onog što jednom poštenog čovjeka koji bira biti „svoj“ onemogućava da se ostvari u gotovo svakom smislu?

Hrvatska zvona posljednjih mjeseci jasno i otvoreno rade na navedenomu. Okupljaju mladu, potencijalnu, na bilo koji način neopterećenu snagu. Izvlače ono najbolje iz njih i kao takvi nastupaju u društvu. U ovom projektu stoje ljudi koji nemaju skrivene namjere, vode se plemenitošću, ljubavi prema rodnom kraju i društvenom odgovornosti. Sve ovo čini čvrste temelje na kojima se može graditi naša budućnost. Stanimo jedni uz druge, jer ako je bolje mome bližnjemu, sigurno meni zbog toga neće biti lošije.

Hrvatska zvona

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *