Predstavljamo vam tajnika Hrvatskih zvona

Predstavljanje

Naš sugovornik je gospodin Petar Kolakušić, umirovljeni brigadir HVO – a koji dolazi iz Rame. Gospodin Kolakušić je jedan od utemeljitelja i tajnik Udruge Hrvatska zvona, čovjek koji u svom životopisu ima i respektabilan ratni put. U to vrijeme, bio je načelnik Stožera, ujedno i dozapovjednik brigade Rama Hrvatskog vijeća obrane, nastavio je svoju vojničku karijeru u GS HVO te u 1. HGZ do umirovljenja 1. lipnja 2004. godine.

1. Što Vas je motiviralo da zajedno s još nekoliko svojih istomišljenika osnujete Udrugu Hrvatska zvona?

Udruga Hrvatska zvona utemeljena je s ciljem da se kroz svoj rad i djelovanje prekine dugogodišnja hrvatska šutnja (o svim pitanjima važnim za opstanak i život Hrvata, a koja su ostajala neodgovorena). Cilj nam je ukazivati na društvene probleme i probleme hrvatskog naroda u cjelini te nuditi prijedloge mogućih rješenja za ove probleme.
Odmah na početku, ovoj ideji prvi se suprotstavio gospodin Dragan Čović, član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, predsjednik HDZ – a BiH i predsjednik HNS – a. On je na Svečanoj akademiji 8. travnja prošle godine povodom obilježavanja jubilarne 25. obljetnice osnutka HVO – a rekao; “Kada ovih dana slušamo kako će se otvarati nova Hrvatska zvona, poštujem, imamo ih dovoljno, a trebalo ih je biti još i više, kad gledamo kako će netko premostiti i uvezati neovisnost u političkom djelovanju kroz BiH, kada neki razmišljaju o izgradnji novih mostova u BiH, kako nadmudriti političko vodstvo Hrvata u BiH, ja mogu poslati samo jednu poruku: Razumijem, ali neće moći proći“.
Umjesto da govori o danima ponosa i slave i slavnoj borbi pripadnika HVO – a tijekom Domovinskog rata, da odgovori na neosnovane objede prema pripadnicima HVO – a, Čović se u svom govoru obrušio na one koji pokušavaju drugačije misliti i govoriti. Ovo potvrđuje opravdanost ideje o osnivanju Udruge Hrvatska zvona. Zbog stanja i položaja Hrvata, njihovog teškog položaja u svakom pogledu, zbog šutnje službene politike hrvatske strane o svim egzistencijalnim, socijalnim, kulturnim i političkim pitanjima i pojavama, osnovana je Udruga Hrvatska zvona, koja sada u početku, održava javne tribine na temu “Jedinstvo ili zajedništvo; demokracija ili jednoumlje“ i govori o ovom velikom društvenom problemu. Ove tribine izazvale su veliki interes javnosti.

2. Iznimno ste aktivni u borbi za braniteljska prava. Član ste Odbora za branitelje HNS – a BiH ispred Saveza udruga umirovljenih pripadnika HVO – a te dopredsjednik županijske Udruge umirovljenih pripadnika HVO – a HNŽ – a. Kakav je status branitelja danas? Jesu li vodeće hrvatske političke strukture mogle nešto više napraviti za hrvatskog branitelja?

U svojim programima sve političke stranke u sami vrh svojega djelovanja stavljaju brigu o braniteljima i njihovim obiteljima te zaštitu vrijednosti Domovinskog rata. Ja bih rekao da se ova rečenica redovito prepisuje u programe, iz mandata u mandat. Kako se ostvaruje ovaj dio programa stranaka navest ću samo neke nepobitne primjere i činjenice koji govore o stanju hrvatskih branitelja i njihovih obitelji te gdje su oni danas. Veliki broj hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i njihova djeca danas se nalaze u zapadnoeuropskim zemljama, rade kako bi preživjeli. Njihova radna mjesta u domovini koju su branili zauzeli su dijelom i osobe koje su tijekom Domovinskog rata bile tamo gdje su oni danas. Dio branitelja s tjelesnim i duševnim ranama koji ne mogu zdravstveno i radno odgovoriti zahtjevima poslodavcima žive u vrlo teškim uvjetima i preživljavaju od sramotno niskih invalidnina. Branitelji su bili stalna meta revizija i po nekoliko puta do sada s nikada jasnim ciljem tih istih revizija, kao da su oni najveći društveni problem nad kojim je potrebna stalna kontrola i zakonitost, dok se revizija privatizacije, zapošljavanja i trošenja javnog novca kao ni suzbijanje korupcije ne provodi, ne poduzimaju se mjere na ukazivanje i otklanjanje ovih pojava i ne suzbijaju se. Poznato nam je da je Bosna i Hercegovina u samom vrhu po korupciji. Svjedoci smo stalne pravne nesigurnosti oko temeljnih egzistencijalnih pitanja, nezakonitog ukidanja i umanjivanja prava, ovisno koja je politička opcija na vlasti; nad dijelom hrvatskih branitelja i ratnih zapovjednika vrši se političko-pravni progon zbog navodno počinjenih ratnih zločina. U Bosni i Hercegovini na snazi su dva kaznena zakona; jedan kazneni zakon iz bivše SFRJ koji je bio na snazi u vremenu navodnog počinjenja kaznenih djela ratnog zločina i kazneni zakon Bosne i Hercegovine koji je nametnuo Visoki predstavnik 2003. godine. Razlika između ova dva kaznena zakona je ta što je kazneni zakon iz 2003. godine stroži i proširen je u odnosu na kaznenopravnu odgovornost kaznenih djela. Kazneni zakon iz bivše SFRJ nema propisanu proširenu zapovjednu odgovornost, zločin protiv čovječnosti te udruženog zločinačkog pothvata. Pravosuđe, prvenstveno Tužiteljstvo, optužuje po različitim pravnim kvalifikacijama za ista ili slična kaznena djela. Tako se pripadnicima HVO – a stavlja na teret; proširena zapovjedna odgovornost, zločin protiv čovječnosti, sudjelovanje u širokom i rasprostranjenom napadu s ciljem progona nehrvatskog stanovništva te udruživanje s ciljem počinjenja zločina (UZP). Do sada niti jedan pripadnik Armije BiH nije optužen niti osuđen za zločin protiv čovječnosti i progon, a znamo da je preko 100 tisuća Hrvata protjerano sa svojih ognjišta tijekom Domovinskog rata. U situaciji kada postoje dva kaznena zakona sudi se prema kaznenom zakonu koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela ili po drugom zakonu ako je to povoljnije za osumnjičenika. Na ovom tragu Sud za ljudska prava u Strasbourgu donio je presudu u slučaju Damjanović i ostali, ali se na hrvatske branitelje ne primjenjuje zato što se kaznena djela za koja se sude ili su osuđeni ne nalaze u kaznenom zakonu bivše SFRJ. Na branitelje i njihovu djecu koji su osumnjičeni za ratne zločine šalju se do zuba naoružani specijalci s dugim cijevima kao da ne postoji drugi način dolaska pred pravosudna tijela BiH. Umjesto da se pokrene rasprava o ovakvom stanju od strane hrvatskih zastupnika u tijelima vlasti FBiH i BiH, oni (osim Marija Karamatića) podrže Izvješće o radu pravosudnih institucija za 2016. godinu u Parlamentarnoj skupštini BiH 19. srpnja prošle godine.
Časni Domovinski rat sada neki nazivaju Udruženi zločinački pothvat, Republiku Hrvatsku bošnjački politički vrh optužuje za agresiju na Bosnu i Hercegovinu iako je pružila nesebičnu pomoć ovoj državi u obrani od velikosrpske agresije, ohrabrila Hrvate u BiH da na referendumu o neovisnosti glasuju „za“ i tako jasno pokazala što misli o Bosni i Hercegovini, a i HVO je prvi stao u obranu države u kojoj živimo.
Protiv hrvatskih ratnih zapovjednika podižu se političke optužnice koje nemaju pravnog utemeljenja. Branitelji koji su suočeni s ovim problemima uglavnom su prepušteni sami sebi. Nema sustavnog rješavanja socijalnog stanja obitelji osumnjičenika i osuđenika, u mnogim takvim obiteljima nitko ne radi ili se teško dolazi do posla dok se u javnim poduzećima zapošljavaju djeca i rodbina političkih moćnika i stranačkih poslušnika. Ovo je samo dio rezultata „strastvene“ borbe za zaštitu prava branitelja i očuvanja digniteta Domovinskog rata od, do sada, vladajućih struktura.

3. Kao član Međuresorne radne skupine Vlade Federacije BiH bili ste i još uvijek ste angažirani u postupku vraćanja umanjenih prava vojnih umirovljenika što se dogodilo za vrijeme „Helezove vladavine“. Cilj je vratiti mirovine na iznos iz 2013., dakle na iznos kojeg je platformaški ministar branitelja za vrijeme svog mandata umanjio. Kako trenutačno stvari stoje po tom pitanju?

Da bih odgovorio na ovo pitanje moram se vratiti 15 godina unatrag. Nakon okončanja Domovinskog rata i potrebe smanjenja vojnih efektiva u novoformiranoj Vojsci federacije (koja je nastala kao rezultat Dejtonskog mirovnog sporazuma) koju su činile dvije vojne sastavnice; Hrvatsko vijeće obrane i Armija BiH, odmah je, dakle 1997.godine, došlo do prvih otpuštanja pripadnika Vojske federacije BiH. Oni su uglavnom razvojačeni i do okončanja umirovljeni. To konačno njihovo umirovljenje došlo je tek 2004. godine. Kako su preživljavali ovih godina to samo oni znaju proživljavajući razne „Alijanse“. Takva smanjenja vojnih efektiva događala su se još nekoliko puta do uspostave OS BiH. Umirovljenje branitelja vršeno je prema tri Uredbe („Uredba o povoljnijim uvjetima za stjecanje prava na starosnu mirovinu vojnih osiguranika VF BiH“). Nedopustivo je da vlasti ovakvu važnu stvar statusa branitelja rješavaju Uredbom kada znamo u kojim se situacijama donose te uredbe. One se donose samo u izvanrednim situacijama kada nije moguće održati sjednice zakonodavnih tijela i čim se steknu uvjeti za rad parlamenta Uredbe se pretvaraju u Zakone. Ovo stanje je trajalo do 2011. godine kada je Ustavni Sud F BiH osporio Uredbe naglasivši upravo to da se ova problematika ne može rješavati uredbama već zakonima. Tada je donijet Zakon o potvrđivanju prava na starosnu mirovinu ostvarenu prema uredbama 1, 2 i 3. Godine 2009. Zakonom o uštedama svim korisnicima prava iz uredbe 2 i 3 umanjuje se iznos mirovina za 10%. Zakon o uštedama nije više na snazi, a ovih 10% umanjenja nikada nije vraćeno. Dolaskom na vlast stranaka Platforme prvi potez te nakaradne tvorevine bio je udar na vojne umirovljenike. Početkom 2013. godine federalno Ministarstvo za pitanja branitelja na čijem je čelu Zukan Helez priprema Zakon o povoljnom umirovljenju branitelja Domovinskog rata koji u članku 3. predviđa reumirovljenje svih korisnika prava iz uredbi 1, 2 i 3 te time umanjuje stečena prava umirovljenicima za 10 do 70%. Istovremeno, ovim zakonom predviđena su umirovljenja oko 6. 000 novih korisnika, međutim u primjeni zakona broj novih korisnika popeo se na oko 30. 000. Mi nismo bili protiv umirovljenja novih branitelja već smo protiv principa “ jednima uzeti, drugima dati“. Iako su gotovo sve Udruge proistekle iz domovinskog rata i svi zastupnici, tada oporbe (HDZ BiH i HDZ 1990), bili protiv donošenja ovog zakona, nije bilo snage da se izborimo i zakon je izglasan te je u primjeni od 1. kolovoza 2013. godine. Odmah nakon odlaska Platforme, Udruga umirovljenih pripadnika HVO – a, zajedno sa srodnim udrugama iz Armije BiH, organizirano je počela raditi na vraćanju nezakonito oduzetih prava vojnih umirovljenika. Vlada Federacije je formirala Međuresornu radnu skupinu za izradu prijedloga izmjena i dopuna Zakona o povoljnom umirovljenju koji je trebao biti dostavljen Vladi FBiH na razmatranje. Taj proces trajao je jako dugo uz mnoga podmetanja i opstrukcije, tako da smo tri puta organizirali prosvjede pred zgradom Vlade i Parlamentom FBiH. U borbi za vraćanje svojih prava imali smo više razumijevanja kod zakonodavnih tijela u odnosu na izvršnu vlast u FBiH. I konačno, Zakon o izmjenama i dopunama zakona o povoljnom umirovljenju branitelja Domovinskog rata donesen je krajem prošle godine, s početkom primjene 1. siječnja ove, 2018. godine. Bit izmjena ovog zakona je da se prava korisnika iz uredbi 1, 2 i 3 vrate na iznos koji su imali prije primjene Zakona o povoljnom umirovljenju iz 2013. godine. Zakonom je predviđeno da će se vraćanje iznosa mirovine realizirati kroz 3 kalendarske i vremenski za dvije godine. Korisnici koji su podnijeli zahtjev dobivaju nova rješenja sukladno ovim izmjenama i već su dobili nove isplate u skladu s predviđenom vremenskom dinamikom iz zakona.

4. Revizija branitelja? U kojoj je fazi? Koliko je ljudi izvedeno iz prava, koliko je onih kojima je umanjen (govorimo o hrvatskoj komponenti i o pravim istinskim braniteljima) stupanj invalidnosti? Što je s onima koji su izvedeni iz prava?

Kako sam već rekao, revizija prava se uglavnom vrši nad braniteljima kao da su oni najveći društveni problem. Ja sam za reviziju svega – zapošljavanja, privatizacije, trošenja javnog novca kroz transfere grant sredstava, pa tako i za reviziju branitelja. Zakon o kontroli zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite po svom sadržaju i načinu ima brojne nedostatke. Najveći propust ovoga zakona je što on ima za osnovni cilj uštede, a nema za cilj uvođenje reda u ovu oblast. U ispunjenju osnovnog cilja dogodilo se da su posljedice loše provedbe ovog zakona dovele do nekoliko puta više troškova od samih navodnih ušteda. Revizorski timovi utvrde određenu i manju nepravilnost, donesu famozni FMB-2 i korisniku ukinu pravo, ovaj tuži, sud donese rješenje o ponovnom postupku ili donese rješenje o vraćanju u pravo s obvezom retroaktivne isplate sudskih troškova i tako ukrug bez kraja. Prema mojim saznanjima na sudovima u FBiH ima nekoliko tisuća sudskih sporova po ovoj osnovi. Revizija invalida Domovinskog rata na Institutu za medicinsko vještačenje je posebna priča. Naši branitelji po tko zna koji put dokazuju i pokazuju dijelove svoga tijela i svoje rane pred komisijama koje ih i ne gledaju jer im je samo u glavi koliko će uštedjeti kroz umanjivanje njihove invalidnosti. Ove komisije rade čuda – naime, RVI kroz vrijeme od ranjavanja postaju sve stariji, a zdraviji. Ova kršenja prava branitelja kroz reviziju bila su izraženija u vrijeme Platforme iako i danas ima sličnih pojava.

5. Registar branitelja. Kakvo je Vaše mišljenje o istom? Stječe se dojam da ga braniteljske udruge žele, ali ga se neki i pribojavaju. Bi li uspostava i objava registra branitelja riješila brojne probleme s kojima se suočavaju branitelji? Tu je i pojam „lažni branitelj“, koji se, čini se, puno više koristio nekad prije, nego danas.

Pitanje Registra branitelja ili Registra korisnika kao i sva druga pitanja branitelja maksimalno su ispolitizirana. Imamo primjer iz Republike Hrvatske kada je i zašto objavljen, pa povučen Registar branitelja i koje je političke prijepore izazvao. Ja sam za objavu Registra branitelja i Registra korisnika prava ako će on svojom objavom ispuniti cilj da na transparentan i zakonit način javnost sazna stvarni broj branitelja i broj korisnika braniteljskih prava. Nisam za objavu registra koji će dodatno podijeliti branitelje i objaviti selektivne podatke. Nisam siguran da je dobra namjera vlasti kada je u pitanju registar i ciljevi objave Registra branitelja. Ako vlasti istinski žele doći do točnih podataka o broju branitelja to se može napraviti za dva mjeseca, međutim to nije cilj. U posljednjih desetak godine priča o registru uvijek se pojavi pred izbore i onda nestane do idućih izbora, i tako od izbora do izbora.

6. Svjedoci smo i progona hrvatskih branitelja kroz montirane političke procese, svjedoci smo dvostrukih kriterija kada govorimo o procesuiranju pripadnika Armije BiH i pripadnika HVO – a (ne primjenjuje se isti zakon za jedne i druge). Visoki hrvatski časnici se ne mogu vratiti svojim kućama zbog svega navedenog. Zašto smo dovedeni u takvu situaciju, je li moglo drugačije?

Već sam naveo da u Bosni i Hercegovini postoje dva kaznena zakona; jedan KZ iz bivše SFRJ i onaj KZ BiH kojeg je nametnuo Visoki predstavnik u BiH 2003. godine. Pripadnicima HVO – a optužnice se podižu uglavnom prema KZ BiH koji je stroži i koji nije bio na snazi u vrijeme navodnog počinjenja kaznenog djela, dok se pripadnicima Armije BiH sudi prema kaznenom zakonu bivše SFRJ koji je blaži i ima drugačije pravne kvalifikacije za ista ili slična kaznena djela. Prema ratnim zapovjednicima HVO – a, Tužiteljstvo BiH podiže političke optužnice u kojima ih optužuje da su sudjelujući u UZP – u na čijem su čelu predsjednik Tuđman, Gojko Šušak i drugi dužnosnici RH s namjerom pripojenja dijela BiH Republici Hrvatskoj u granicama Banovine Hrvatske. Ratni zapovjednici koji su optuženi ili se vodi istraga po istoj ili sličnoj formuli sklonili su se u RH, ne da bi izbjegli pravdu, nego da bi izbjegli nepravdu. Kako se pojedini optuženi branitelj može sam obraniti od ovakvih političkih neutemeljenih optužbi? Obrana od političkih optužnica pravnim sredstvima je isto što i liječiti tešku bolest andolom. Dakle, braniti se od ovih političkih optužnica jedino je moguće politički. Političari branitelje trebaju samo pred izbore, dakle svake dvije godine.

7. Priča se o velikom broju optužnica protiv hrvatskih branitelja koje tek možemo očekivati? Vaš komentar?

Ja na ovo nemam puno što za reći. Može se dogoditi svašta. Lov je otvoren. Nakon presude u Hagu u predmetu „Prlić i ostali“, nitko ne može predvidjeti što će se dogoditi.

8. Bilo je govora i o tome da su branitelji razjedinjeni, da braniteljske udruge, dakle udruge proistekle iz Domovinskog rata, nisu jedinstvene, da postoje prijepori oko važnih pitanja. Što Vi kažete?

Prema mojim saznanjima aktualan je Prijedlog zakona o „reprezentativnim“ udrugama, koji treba biti usvojen u dogledno vrijeme u tijelima zakonodavne vlasti u FBiH. U ovom trenutku u FBiH ima registrirano oko 1. 600 braniteljskih udruga, a od toga više stotina udruga koje baštine tradiciju Domovinskog rata, neki to vole reći da su proistekle iz Domovinskog rata, a stanje braniteljskih prava nikada nije bilo gore. Dijele nas na; temeljene, reprezentativne, udruge od posebnog značaja… Vidjeli smo samo dio velikih problema s kojima se branitelji susreću, pored stotina udruga koje se bave braniteljskim problemima. Ja se usudim napraviti dvije grupe: one koje rade i one koje ne rade, odnosno one koje zastupaju interese svojih članova (takvih je malo) i one koje zastupaju interese vladajućih političkih elita.

9. Na kraju, što mislite da će Hrvatska zvona kroz svoje aktivnosti i angažman na terenu postići, što Vam je cilj?

Udruga Hrvatska zvona je mlada udruga koja je registrirana u lipnju prošle godine s jasno utvrđenim ciljevima i zadaćama. Kao što sam već rekao, cilj nam je prekinuti hrvatsku šutnju koja se kroz povijest pokazala kao najveća opasnost za opstojnost Hrvata na njihovim ognjištima. Okupljamo mlade ljude, intelektualce, branitelje, svećenike i sve one koji imaju hrabrosti, volje i znanja mijenjati, prije svega, ovo stanje beznađa, jednoumlja i apatije.

Hrvatska zvona