Razgovor s Igorom Sliškovićem

Razgovori

Igor Slišković, inače mladi inženjer elektrotehnike, većini je Širokobriježana poznat kao predsjednik Inicijative za Široki Brijeg, no ovoga puta ga predstavljamo kao jednog od članova Hrvatskih zvona.

1. Uz stalan posao i angažman u Inicijativi za Široki Brijeg, odlučili ste podržati i rad Hrvatskih zvona. Koji je bio glavni razlog takve Vaše odluke?

Želim dati svoj doprinos razvoju sredine u kojoj živim, a s ljudima u Hrvatskim zvonima sam pronašao zajednički stav za pravednijim upravljanjem javnim životom.

2. Inicijativa za Široki Brijeg je realizirala i realizira brojne projekte, no možda je najpoznatija humanitarna akcija za Božić, a tu su i „Dani mladih inženjera“. Što biste još izdvojili? Jeste li zadovoljni postignutim? I što ste pred sebe, odnosno pred udrugu, stavili kao cilj?

Uza sve svoje privatne obveze, rad udruge opstaje zahvaljujući složnosti i jakoj volji mladih ljudi da naprave nešto više za Široki Brijeg. Nastojimo raditi jednostavne stvari za dobrobit cijele zajednice i to većinom volonterski, što je čudna i rijetka pojava u našoj sredini. Neopterećeni političkim uvjerenjima nastojimo unijeti barem dašak dobrote u našu sredinu i ljude s kojima se susrećemo. Iz svega toga su proizašli projekti koje ste naveli, ali i dvadesetak drugih realiziranih.

3. U mandatu od 2012. do 2016. u Općinskom vijeću Široki Brijeg bili ste vijećnik neovisne liste SOS Široki Brijeg, inače prvi neovisni vijećnik u Zapadnohercegovačkoj županiji. Što biste kao najveći uspjeh izdvojili iz tog svog političkog angažmana? I koliko jedan neovisni vijećnik može napraviti u zakonodavnom tijelu u kojem jedna stranka ima apsolutnu većinu?

Iskreno govoreći uvijek se može više, ali kroz svoje iskustvo sam uvidio da teško prihvaćaju kritike i nove prijedloge. Pojedinac u ovom može malo napraviti, jer na sve moguće načine, vladajući i njihovi sateliti nastoje umanjiti značaj, žele marginalizirati i odbijaju uopće razmatrati bilo kakav prijedlog drugačijeg mišljenja.

4. Nakon 4 godine u zakonodavnoj vlasti Širokog Brijega, možete li nam reći što je najveći problem u gradu u kojem živite? Što Vas osobno najviše zabrinjava?

Najveći problem je možda nedostatak dijaloga i nemar vladajućih za malog čovjeka, odnosno budućnost opstanka ljudi na našim područjima. Nekako imam dojam da se radi stihijski od danas do sutra, bez neke velike brige i strategije za sutra.

5. Koju biste ocjenu dali lokalnoj vlasti za rad u proteklim mandatima, prije svega kao jedan Širokobriježanin, a nakon toga i kao čovjek koji je, kako smo već kazali, participirao u vlasti? I kakav je, po Vama, rad oporbe u Širokom Brijegu?

Lokalna vlast bi trebala biti servis za građane, međutim to i nije uvijek tako, jer su se pojedinci ulijenili i postali samodovoljni, nedodirljivi za običan narod. Većina oporbe kod nas je troma i bezidejna, razlog je možda više ustajalost, jer se vlast godinama ne mijenja. A mogući problem su i pojedinci koji se zadovoljavaju mrvicama.

6. Član ste Udruge Hrvatska zvona koja će na općim izborima ove godine kandidirati neke svoje ljude na listi Hrvatske republikanske stranke. Što očekujete od te suradnje?

Očekujem da svaki pojedinac dobro pogleda oko sebe i da vidi kako je živio prije 4 godine i kako sad živi, da bude realan i da kaže u kojem smjeru ide on i njegov narod. Očekujem da birači gledaju imena i djela pojedinaca, pluralizam ideja i tko nudi stvarni napredak hrvatskom narodu.

7. U vrijeme kad vlada velika apatija, kada mladi, ali i cijele obitelji odlaze preko granice „trbuhom za kruhom“ ili za očuvanjem vlastitog dostojanstva, u vrijeme kad smo skloni kritiziranju bez nekih konkretnih rješenja, koraka ili prijedloga, što poručiti onima koji su tu, žele ostati, žele nešto napraviti, ali osjećaju, u posljednje vrijeme tako često spominjan, strah?

Kršćani bi trebali strahovati samo pred svojim Bogom, a sve ostalo je prolaznost ovozemaljskog života. U životu svakog čovjeka dolaze bure i oluje u obliku raznih životnih kušnji npr. nezaposlenost, zdravlje, obiteljski problemi, ali to i jest kršćanski život. Znam da je teško među tolikim nepotizmom i pogrešnIm vrednovanjem prilikom zapošljavanja, dodjeljivanja poslova i slično, iznaći snage za ostanak. Svi ljudi bi trebali više komunicirati i sve svoje prijedloge i probleme neumorno artikulirati prema višim instancama društva, vlasti, Crkvi, medijima, a ne samo komentirati u zatvorenim prostorima.

8. Zapadnohercegovačka županija je, prema podacima iz prošle godine, druga po razvijenosti županija u FBiH, no svi znamo da može bolje. Što Vi predlažete?

Trebamo se više okrenuti realnom sektoru i ljudima koji proizvode vrijednost, ljudima koji nešto stvaraju…, pa je nužno stvoriti olakšice za otvaranje malih i srednjih poduzeća u Zapadnohercegovačkoj županiji. Nužno je potrebno pojednostaviti papirologije i procedure stranim investitorima kako bi omogućili više investicija, pa bi na taj način porastao standard i primanja što bi zadržalo ljude u Hercegovini. A ljudi trebaju razmišljati globalno i svoje afinitete, znanja i poslovanje pokušati širiti van Hercegovine pa i BiH te na taj način biti manje ovisni o trenutnom nepotizmu u našem društvu.

Hrvatska zvona